BUJAKOVINA KOD FOČE: STARE I NEMOĆNE SU MASAKRIRALI I ŽIVE SPALJIVALI - ZLOČIN NAD SRBIMA O KOJEM SE ĆUTI
Stotine podrinjskih sela i zaselaka popaljeno je, opljačkano i napadnuto tokom surove agresije muslimanske vojske a jedno od njih je i maleno selo Bujakovina. Selo pripada rejonu Mrežice (MZ Miljevina). Sa 21. na 22. juni 1992. naoružani muslimanski vojnici napali su srpski zaselak i poubijali civile samo zato što su bili "krive" vjere i nacije. Tom im komšije Bošnjaci nisu mogli oprostiti. Nevine žrtve, njih petnaestoro, masakrirani su sekirama, noževima i maljevima. U neke je nakon zvjerskog iživljavanja i pucano vatrenim oružjem. Najmlađa žrtva je imala tek 18 godina, a najstarija 90 godina. Svuda su odzvanjali povici "Allahu ekber" i "Tekbir".
Zločin su izvršili bošnjački vojnici, pripadnici diverzantskog odreda iz Vučeva. Riječ je o fočansko-gatačkoj brigadi pod komandom IOG Goražde Armije BiH. Oni su izvršili napad na srpski dio sela ne poštedevši tog dana nikoga. Zapaljeno je 25 kuća a među žrtvama je bilo nepokretnih, slijepih i bolesnih ljudi. Civili su ubijeni tako što su prvo mučeni pa ubijeni hladnim oružjem, sekirom ili pak maljem. Neki su živi zapaljeni u svojim kućama a drugi su pronađeni sa prerezanim vratom.
Zločin je jedino preživjela Milka Vučetić koju su vojnici pokušali da zlostavljaju. Ona je ispričala kako su napadači ubili njenog svekra Jovu Vučetića /72/ koji je bio slijep. Ubijeni su i njeni rođaci Milan Vučetić /68/ i Milan Vučetić /82/ kojem je bila odsječena glava koja je bila nabodena na kolac. Aleksa Elez /60/ duševno bolesna osoba, ubijen je masakriranjem nakon čega je zapaljen. Najmlađa žrtva bio je dječak Milisav Govedarica /18/, učenik srednje škole u Foči.
Tog dana ubijeni su: Dušan Kalajdžić (1920), Joka Kalajdžić (1925), Milisav Govedarica (1974), Ilija Govedarica (1919), Ilinka Govedarica (1924), Jovo Vučetić (1920), Milka Vučetić (1924), Milan Vučetić (1910), Vidosava Bjelović (1914), Aleksa Elez (1932), Radovan Đajić, Momir Kulić...
Imena ubijenih mještana Bujakovine uklesana su na spomen obilježju koje je postavljeno na novoizgrađenom Hramu Svete Trojice u Osijama kod Kalinovika. Hram je izgrađen u spomen na 64 mučki ubijenih srpskih civila sa područja Osija i drugih sela oko Kalinovika. Tu su upisana i imena pobijenih mještana Bujakovine koja je bliža Kalinoviku nego Foči.
- U Bujakovini su pobili moje stare roditelje - oca Dušana i majku Joku, te strica i strinu, pa ih bacili u jednu jamu, sahranili smo ih tek nakon godinu dana - ispričao je 2008. Božo Kalajdžić dodajući da bi mu zbog izgradnje hrama srce rado zapjevalo ali da rane za najmilijima još nisu zarasle.
Bošnjački i srpski mediji navode kako je par sati nakon pokolja u Bujakovini počinjen i zločin u selu Gudelj (opština Foča) gdje je ubijeno šestoro bošnjačkih civila, među kojima su bili članovi ugledne porodice Reko. Ovaj zločin postao je poznat domaćoj ali i svjetskoj javnosti upravo zbog Amira Reke, u čiju čast su snimljeni i brojni filmovi, emisije, te ispisani brojni novinski članci. Ovaj čovijek ostao je upamćen po humanosti i po tome što je spasio srpske civile u selu Bučje kod Goražda koje su bošnjački vojnici htjeli da istrijebe tokom planskog, sistematskog zatiranja svega srpskog na tom području. O Bujakovini se nažalost nije čulo ni u domaćoj javnosti a vlasti RS ne obilježavaju godišnjicu ovog nemilog, strašnog događaja.
Izvor: Milivoje Ivanišević - "Masovni zločini 1992-1995



Коментари
Постави коментар