TROMESEČNA MIRJANA PETROVIĆ JE NAJMLAĐA ŽRTVA RATA U SREBRENICI! ŽIVOT SU JOJ 1992. UGASILE HORDE NASERA ORIĆA!

DELEGACIJA Organizacije porodica zarobljenih boraca i nestalih civila Bratunac i nekoliko članova porodica ubijenih danas su prisluživanjem sveća za pokoj duša i polaganjem cveća kod centralnog spomen-krsta u bratunačkom groblju, odali počast za ubijene srpske civile iz sela Loznica (Loznička Rijeka) koje su na brutalan način na Vidovdan 1992. godine ubili muslimanski ekstremisti

Tromesečna Mirjana Petrović je najmlađa žrtva muslimanskog terora na području srebreničke regije. Zločinačke horde pod komandom Nasera Orića ubile su od aprila 1992. do sredine 1993. godine više od tri hiljade i dvesta Srba, među kojima je bilo i sedamdeset i dvoje dece.

Zločinci u svojim besomučnim napadima koje su najčešće izvodili na najveće pravoslavne praznike, nisu baš nikoga štedeli. Ubijali su redom sve što su stigli. Milosti nisu imali čak ni prema tek rođenoj deci ali ni prema nepokretnim starcima od kojih su neki bili u desetoj deceniji života.

Prema poslednjim revidiranim podacima najmlađa registrovana žrtva stradala na području Srednjeg Podrinja je upravo Mirjana Petrović. Mirjana je život izgubila u dobro poznatom napadu muslimanskih snaga pod komandom Nasera Orića na srpsko selo Loznička Rijke (MZ Bjelovac) koji je izveden na veliki praznik Vidovdan 28. juna 1992. godina.

Iz nepoznatih razloga njeno ime nije nikada spomenuto pa su tako i dimenzije počinjenog zločina značajno umanjene. Njenog imena nema ni na spomen ploči u Bjelovcu, ni u nedavno otvorenoj spomen sobi u ovom mestu pa čak ni u gradskoj spomen sobi.

U stravičnom vidovdanskom masakru život je izgubilo trinaestoro meštana, dok je više od dvadeset teže ranjeno. Spaljene su brojne kuće i objekti, a imovina Srba je opljačkana.

Razularene bande orićevih divljaka upale su u selo i počinile težak zulum. U svojoj kući je mučena pa masakrirana 16-ogodišnja devojka Verica Filipović a tom prilikom je ubijen i njen otac Živan. Majka Živana uspela je da preživi ali je ispričala kako su joj orićeve snage tada ubile muža, brata, šesnaestogodišnju kćer, pet sestrića i brojne druge rođake. 

U napadu džihadista tog dana je teško ranjena malena Mirjana Petrović. Njen otac Dušan ispričao je: "Dana 28. juna 1992. muslimani su izvršili snažniji napad na Bjelovac i Loznicu i tom prilikom je od detonacija moje najmlađe dijete Mirjana, staro tri mjeseca, dobilo teže ozlijede uha i slušnog sistema zbog čega sam je vodio u Šabac na liječenje ali je dijete od ovih posljedica poslije sedam dana umrlo. Prilikom napada muslimanskih snaga na Bjelovac ubijeno je osmoro mještana a devet je ranjeno. Učestvovao sam u izvlačenju žrtava...".

Tada je mučki ubijena i Jelena Stojanović (39) majka šestoro dece, a doslovno su izmasakrirani i supružnici - invalid Srećko Milovanović (49) i njegova supruga Jovana Milovanović. Najstarija žrtva je bio Miloš Stojanović (80) koji je preminuo od posledica ranjavanja.

Predsjednik bratunačke Organizacije porodica zarobljenih boraca i nestalih civila Radojka Filipović rekla je da predmet „Loznica“ godinama sakuplja prašinu u Tužilaštvu BiH.

– Tužilac čeka da biološki nestanu i počinioci zločina i svjedoci i da statistika pravosuđa BiH pokaže kako se Loznica i Vidovdan 1992. godine nisu ni desili – izjavila je Filipovićeva novinarima.

Filipovićeva je poručila da preživjelima ostaje da se sjećaju svih onih koji su ubijeni na današnji dan prije 31 godine, kao i svih Srba iz Podrinja koji su, kako je naglasila, u poslednjem ratu ubijani gotovo svaki dan.

Govoreći o stradanju mještana Loznice, ona je istakla da su na današnji dan, između ostalih, ubijene Jelena Stojanović iza koje je ostalo šestoro maloljetne djece i sedamnaestogodišnja Verica Filipović, kojoj je 28. juna 1992. godine usmrćen i otac.

Prema riječima Filipovićeve, porodice ubijenih su ogorčene na pravosuđe BiH, ne žele da govore o toj temi i nadaju se samo Božijoj pravdi.

Ona je podsjetila da je mirno srpsko bratunačko selo Loznica napadnuto na veliki srpski praznik Vidovdan oko 14.00 časova i da su muslimanske jedinice iz okolnih sela pod komandom iz Srebrenice počinile zločin nad nedužnim mještanima samo zato što su bili Srbi.

MZ Bjelovac je napadnuta više puta tokom rata a najmasovniji zločin se desio 14. decembra 1992. kada su orićeve snage iz Srebrenice ubile 68 civila, među kojima i šestoro dece. Ukupan broj žrtava u Bjelovcu iznosi 109 izgubljenih života. Mnoge žene su silovane i zlostavljane pre samog čina likvidacije a broj zatočenih, ranjenih i unesrećenih je višestruko veći. 

Tužno je što se ime malene Mirjane nigde i nikada do sada nije spomenulo. Tek što je počela da živi a njene snove ugasili su okrutni monstrumi. I ti zločinci danas se slave kao "heroji", o tim okrutnim decoubicama koji su snagu iskazivali nad nepokretnim staricama i tek rođenim bebama govori se kao nekakvim "žrtvama genocida", njima se odaje pijetet na državnom nivou, klanjaju im se iz raznih delova sveta. Međutim, ćuti se o masovnim pokoljima koje su mnogo pre famoznog jula 1995. izvršili isti ti muslimanski vojnici.

U centru Bratunca treba postaviti spomen ploču u znak sećanja na tromesečnu Mirjanu Petrović kao znak i opomena da se ovakvi okrutni zločini više nikada i nikome ne ponove. Zaslužila je Mirjana i da neka ulica u gradu ponese njeno ime. Ako se već ulice i trgovi nazivaju po muslimanskim vojnicima izginulim u Srebrenici, ako se iscrtavaju murali u znak tih istih vojnika ili njihovih majki, onda svakako i nevina srpska deca zaslužuju isti tretman.