NA SVAKOJ SPOMEN PLOČI U RS UKLESATI DA SU ZLOČINЕ ČINILI PRIPADNICI "ARMIJE BIH - AGRESORI I ZLOČINCI" - ODGOVORITI ISTOM MEROM NA PROVOKACIJE

Samo politikom reciprociteta može se zaustaviti talas provokacija koji dolazi iz Sarajeva. S obzirom na to da vlasti grada Sarajeva ne žele da uklone uvredljive spomen ploče sa zgrade Vijećnice, te one postavljene na drugim lokalitetima gde se srpski narod naziva "ubilačkim, zločinačkim i agresorskim", građani Republike Srpske saglasni su da na isti način treba odgovoriti. Tako i na mestima gde su ubijani srpski civili, treba istim jezikom i identičnim epitetima istaći ko je odgovoran za počinjene zločine

Spomen ploča ubijenim Srbima u mestu Kukavice kod Rogatice

 

Porodice žrtava ubijenih na lokalitetu Kazani šokirane su i duboko uvređene odlukom gradskih vlasti da se na spomeniku žrtvama ne navedu počinioci zločina tj. da su okrutne zločine naredili, organizovali i počinili pripadnici Armije BiH. Gradske vlasti su tim vandalskim činom stale na stranu počinilaca zaštitivši ih bilo kakve odgovornosti. Još veću uvredu predstavlja odluka vlasti grada Sarajeva da se ne uklone sporne spomen ploče gde se srpski narod karakterište kao "zločinački, ubilački i agresorski".

Predsednik Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH Đorđe Radanović smatra da je predlog gradonačelnika Sarajeva Benjamine Karić za spomenik Srbima ubijenim na Kazanima na Trebeviću, anticivilizacijski čin i čist pokušaj dodvoravanja međunarodnoj zajednici, jer se iz njega ne može zaključiti ni ko je ubijen ni čija je odgovornost. - Oni nastoje prikazati da je sadašnja struktura gradske vlasti voljna da izađe u susret. Međutim, iz spomenika koji je ona predložila ne može se zaključiti ni ko je ubijen i liči kao da je kamen sa ceste slučajno pao tu. Ono ne zaslužuje da se zove spomenikom - rekao je Radanović Srni.

Radanović je istakao da je ključno da se na spomeniku napiše ko je ubio Srbe, te da se postavi pitanje komandne odgovornosti. On je istakao da je obeležje srpskih spomenika krst i ćirilična slova, što nije slučaj sa prijedlogom Benjamine Karić. - Umjesto 29 imena, prema njenom prijedlogu samo je 17 imena na spomeniku - rekao je Radanović i dodao da je to samo jedna od desetina jama na Trebeviću koje su bile gubilište za Srbe.

Radanović smatra da je sve smišljena aktivnost velikobošnjačke politike, koja se kreira u Sarajevu s ciljem da se prikaže "da je bilo nekih ljudi, koji su u Sarajevu ubijali neke ljude". - Ne žele da kažu koji su to ljudi. Ne žele da kažu da je to regularna formacija bošnjačke armije. Mnogi pripadnici te armije, iako su umrli, uvaženi su od građana bošnjačke nacionalnosti. Mušan Topalović Caco je veliki idol mladima u Sarajevu - rekao je Radanović i dodao da je u sarajevskoj opštini Stari grad nazvana i ulica po Desetoj brdskoj brigadi.

Porodice žrtava ubijenih na lokalitetu Kazani ali i porodice žrtava likvidiranih na drugim stratištima u Sarajevu, po logorima, jamama i kazamatima, kao i onih Srba mučki ubijenih tokom muslimanske opsade Hadžića, Ilidže, Grbavice, Ilijaša zahtevaju i mole vlasti Istočnog Sarajeva da izgrade spomenike nedužnim srpskim žrtvama gde bi jasno bilo naglašeno ko je činio te zločine, te da natpisi budu identični onima na Vijećnici, Ulici Vase Miskina itd. Spomen ploča postavljena u mestu Kukavice kod Rogatice najbolji je primer kako bi svaka spomen ploča u Republici Srpskoj trebalo da izgleda.

Porodice žrtava i građani Istočnog Sarajeva takođe zahtevaju da u Muzeju odbrambeno-otadžbinskog rata, kao instituciji kulture sećanja čija izgradnja se planira na Palama, budu postavljene fotografije ubijenih srpskih civila - žena i dece ubijenih u Ilijašu, Hadžićima, na Ilidži, u Trnovu, Grbavici, Nedžarićima, Vogošći, te Kazanima, u logorima i po kućama u muslimanskom delu Sarajeva. 

- Mi smo juče upalili svijeće i prisjetili se 15 ubijenih, i 33 ranjena srpska civila koje su muslimanski zločinci poubijali kada su 1992. granatirali autobusku stanici na Ilidži. Te žrtve nemaju spomenik 29 godina, a kad vidimo šta rade sa Kazanima, ne pada nikome ni na pamet da od njih traže bilo šta i da ismijavaju pobijenu djecu, žene...zato tražimo da Istočno Sarajevo sačuva sjećanje na ove ali i sve druge naše žrtve, da se otvori neki memorijalni centar, bilo šta da se ima gdje položiti cvijeće i prisjetiti se tih žrtava, da uče i mladi šta je i kako bilo - istakla je u komentaru Mira, građanka Istočnog Sarajeva. 

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić uputio je još ranije gradu Sarajevo i njegovoj opštini Stari Grad zahtev za uklanjanje tabli na sarajevskoj Vijećnici i u Ulici Ferhadija kojima se srpski narod karakteriše kao "zločinački i agresorski" i kojima se podstiče mržnja prema Srbima.

Upućen je i zahtev za vraćanje ranijih naziva sarajevskih ulica koje danas nose imena po bošnjačkim zločincima i onima  koji su podržavali fašističke ideje.

Zahtev za uklanjanje tabli i naziva ulica sa uvredljivim sadržajem upućen je gradonačelniku Sarajeva Benjamini Karić, predsedavajućem Gradskog vijeća Jasminu Ademoviću, načelniku opštine Stari Grad Ibrahimu Hadžibajriću i predsedavajućem Opštinskog vijeća Mirzi Balatoviću.

U obrazloženju je navedeno da tekstovi ovog sadržaja na obe postavljene ploče srpski narod kategorišu kao zločinački, agresorski, genocidan i na taj način se izaziva i podstiče mržnja prema srpskom narodu i vređaju nacionalna osjećanja srpskog naroda u BiH.

Ćosić u ovom zahtevu podseća da je srpski narod u BiH i njenim entitetima, jednako kao i bošnjački i hrvatski, konstitutivan narod, te da konstitutivnost naroda u BiH svakom od naroda garantuje Ustavom predviđena prava koja imaju svoje mehanizme zaštite.

"Table sa ovim sadržajem, postavljene na javnoj instituciji i ulici, u gradu koju predstavljate, u najmanju ruku uvredljive su za srpski narod i ugrožavaju njegova prava garantovana Ustavom BiH. Samim tim, kod srpskog naroda stvara se osjećaj straha i ugroženosti", navedeno je u zahtevu.

Osim uklanjanja ovih tabli, Ćosić je zamolio i da budu uklonjene sve slične table na spomen-obeležjima, spomen-pločama i spomenicima, kao i sličnim lokacijama na različitim mestima na području grada Sarajeva.

"Tekstovi na tablama i spomen-obilježjima ili sličnim lokacijama kojima se srpski narod kvalifikuje kao zločinački, ubilački ili agresorski ugrožavaju prava srpskog naroda kao konstitutivnog naroda u BiH", ukazano je u zahtevu.

GRADONAČELNICA BENJAMINA STALA NA STRANU FAŠISTIČKE IDEOLOGIJE MRŽNJE PREMA SRBIMA

Nakon što je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić uputio zahtev za uklanjanje table na sarajevskoj Vijećnici i u ulici Ferhadija, oglasila se i novoizabrana gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić.

- Za vrijeme gradske administracije na čijem sam čelu neće biti promjene ploča. Srpski narod u Bosni i Hercegovini je konstitutivan narod i narod koji je ugrađen u temelje ZAVNOBIH-ovske Bosne i Hercegovine, ali osporavanje historijskih i sudski utvrđenih činjenica je nedopustivo - napisala je Karić na Facebooku. Iako je prvobitno želela da se prikaže kao slobodoumna, liberalna i otvorena za dijalog, gradonačelnica Sarajeva je nažalost samo pokazala svoje pravo lice i opredeljenje stavljajući se tako na stranu jedne pogrešne, srbofobne politike i ideologije kakvu je zastupao i Alija Izetbegović a koja je 1992. i pokrenula rat i dovela do haosa i razaranja. Svojom objavom samo je pokazala te civilizacijske razlike između gospodina Ćosića koji se zalaže za mir i suživot, i nje koja nastavlja putem jedne sramne i mračne ideologije sukoba, međusobnog nepoverenja i etničkih podela. 

Svoje pravo lice pokazala je i današnjom sramotnom odlukom da zaštiti počinioce zločina nad Srbima na Kazanima odbivši da na ploči bude napisano ko je počinio te zločine.

Kao odgovor na ove skandalozne izjave i provokacije, u Republici Srpskoj trebalo bi na svakoj spomen ploči i spomen obeležju posvećenom žrtvama muslimanske tzv. Armije BiH upisati kako su zločin počinili "muslimanski / bošnjački ekstremisti, fašistički agresori i zločinci" - sve isto kako i oni nazivaju pripadnike srpskog naroda. Sve postojeće spomen ploče u Nevesinju, Foči, Bratuncu, Zvorniku, Višegradu i svim krajevima Republike Srpske gde ne piše ko je počinilac, treba izmeniti i modifikovati tako da na svakoj bude naglašeno koje vojne formacije su poubijale nevine srpske civile.

Isti tekst treba postaviti i na spomen ploče ispred svake porušene i demolirane crkve, kulturnog i društvenog objekta, biblioteke, bolnice..samo reciprocitetom treba odgovarati na svaku provokaciju i fašistički akt koji dolazi iz političkog Sarajeva jer se ekstremi samo na taj način mogu disciplinovati i naučiti osnovnim moralnim načelima i principima.

Umesto praznih i zapaljivih fraza, i Benjamina i svi drugi bošnjački političari trebaju širiti mir među narodima a ne produbljivati sukobe. Benjamina slobodno može otići u Lukavicu da se pokloni pred senama 150-oro ubijene srpske dece Istočnog Sarajeva. Njihove mlade živote prekinuo je upravo režim Alije Izetbegovića, ginuli su zbog fašističkih ideala o "čistoj muslimanskoj državi" po Grbavici, Ilijašu, u Trnovu, Hadžićima, Dobrinji, Ilidži, u sarajevskim logorima, u kućama i zgradama, na dečijim igralištima, po ulicama. Bošnjačke granate i snajperi nisu birali te su osim srpske, ubijana i deca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. 

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina RS, na području Sarajevsko-romanijske regije (1992-1995) je ubijeno preko sedam hiljada građana srpske nacionalnosti, među kojima 1200 žena. Samo u Sarajevu je postojalo 124 logora za Srbe, gde su vršena sistemska i grupna silovanja srpskih žena i devojaka, gde su brutalno mučeni i ubijani zarobljeni srpski civili. 

Provokacije ovog tipa samo svedoče o tome kako Sarajevo i njegovi građani i dalje nisu sposobni da se suoče sa svojom prošlošću i brutalnim zločinima koji su počinjeni u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine". 

Pametnije bi bilo Benjamini umesto što podržava vređanje srpskog naroda kroz spomen ploče da obiđe grob svoje sugrađanke  devetogodišnje Mirjane Dragičević, koju su pripadnici "Armije BiH" silovali pa zverski ubili u istom tom Sarajevu 28. decembra 1992. Bila bi to mnogo korisnija poruka i opomena budućim generacijama. Moralnije bi joj bilo da obiđe i grob svog vršnjaka, Miluna Tešanovića koji je imao 16 meseci kada je masakriran sa roditeljima i još 23 civila u mestu Ledići od strane muslimanske vojske. Patolog je utvrdio da je detetu bila slomljena svaka kost. I on bi danas imao isto godina koliko i Benjamina, da ga tog kobnog dana nisu monstruozno ubili pripadnici muslimanske vojske samo zato što je bio druge nacionalnosti. Tog dana je streljano još troje dece. Ubijeni su u ime ideje o "čistoj, muslimanskoj državi". Ako joj je stalo do suživota trebala bi se setiti i sveštenika Nedeljka Popovića kojeg su muslimanski ekstremisti zverski mučili pa masakrirali u Sarajevu u leto 1992. a potom zapalili crkvu u kojoj je služio. Da li  je to ta "multietničnost" kojom se Sarajevo često hvali ?!

Nažalost, tako nešto je vrlo teško očekivati naročito u društvu gde i dalje dominiraju nacionalistička ideologija i politika negiranja i opravdavanja zločina. Da veliki deo onih koji su posejali seme zla devedesetih godina, nije još uvek doživeo moralnu katarzu, svedoče i brojne uvrede i napadi na srpske žrtve, glorifikacija ratnih zločinaca, relativizacija zločina pa i ovaj poslednji skandal nove načelnice.

Ako želimo iskreno pomirenje i saradnju onda se svako mora suočiti sa svojom odgovornošću a žrtve se moraju jednako tretirati. Tačno je da ne postoji kolektivna krivica jednog naroda, ali postoji kolektivna odgovornost! Zato bošnjački narod što pre mora proći katarzu i suočiti se sa zločinima iz prošlosti jer u suprotnom nikada neće biti mira na ovim prostorima. Dok god se ratni zločinci veličaju i slave u narodu, ta država nema prosperitet. Deca ne smeju biti kriva za grehove roditelja ali imaju obavezu da stvaraju novo, bolje i demokratsko društvo, kako nam se zlo ne bi ponovilo!