SEĆANJE NA UBIJENU I STRADALU DECU SREBRENICE I BRATUNCA - KRIVI ZATO ŠTO SU SRBI
Tokom muslimanske agresije, u periodu od 1992. do 1995. na području srebreničke regije svirepo je ubijeno 3267 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 72-oje dece. Preko tri stotine mališana zadobilo je teške i lakše povrede ili je prošlo kroz logorske torture. Za zločine nad srpskim civilima do danas niko nije odgovarao
"Zamislite majku koja je izgubila dva sina i supruga ili onu koja je ostala bez dva maloljetna djeteta da svakim danom slušaju da smo kao narod krivi za nekakav genocid. Više od polovine naših žrtava je stradalo od sredine 1992. do početka 1993. godine, što jasno govori o namjeri da se ovaj prostor etnički očisti od Srba", rekao je Kojić za "Večernje novosti".
Jedan od najvećih zločina nad srpskim civilima je počinjen 16. januara 1993. u Skelanima kada je vojska Nasera Orića ubila 69 a ranila 165 civila srpske nacionalnosti. Tom prilikom je ubijen veliki broj žena i starica a masakrirano je i petoro dece dok je teško ranjeno osamnaestoro mališana. Milici Dimitrijević toga dana su ubijena dva sina: četvorogodišnji Aleksandar i dvanaestogodišnji Radisav dok je njen treći sin Slaviša, star 15 godina, teško ranjen ali je uspeo da preživi masakr.
- 16. januara 1993. Muslimani su napali naša sela i Skelane i počeli sa masovnim ubijanjem civila. Moj stariji sin Slaviša koji je imao samo 14 godina potrpao nas je sve u kola i krenuo da nas preveze za Bajinu Baštu. U kolima smo bili moja tri sina i ja, ali i troje dece od mojih komšija. Najmlađi sin Aco bio je u rukama te moje komšinice koja se sedela pozadi. Kada smo stigli do stanice milicije, muslimani su otvorili vatru i iz snajpera počeli da pucaju po nama. Moj sin Slaviša koji je vozio tada je pogođen i nogu i nismo mogli dalje pa smo morali izaći. Tada je jedan snajeperski metak prošao pored moje glave i pogodio mog najmlađeg sina Acu.Uzela sam ga u naručje i ušli smo u obližnju kafanu. Onda smo primetili da Radislava nema. Ležao je pored kola. I njega su muslimanski snajperisti pogodili u vrat. Bio je teško ranjen i odveli smo ga na VMA u Beograd. Tamo je ležao pola godine i na kraju preminuo. - rekla je medijima Milica Dimitrijević, majka ubijene dece.
U intervjuu za Večernje Novosti, Milica Dimitrijević je napomenula kako pomirenja ne može biti sve dok se ne osude oni koji su pucali na nenaoružane civile kao i oni koji su komandovali i naređivali. - Kad su nas napali, u Skelanima je bilo nas stotinak. Nas, koji smo ostali u svojim kućama. A od tih stotinak, ubijeno je 69. Pa šta je onda genocid? Da li je i ovo genocid... Kažu, isto, u toj rezoluciji da je potrebno pomirenje. Pomirenje može da bude kada nekog osude za moju mrtvu decu. Ko je tačno pucao u njih... Ja znam ko je komandovao. Noćima nisam spavala kad su Orića oslobodili - govori Milica Dimitrijević. - Kako tad, tako i sad. Stalno nas varaju. Igraju se sa našom nesrećom. Svi. Onaj koji je potpisao hiljade muslimanskih žrtava u Srebrenici, ovde nikad nije došao. I mi smo majke Srebrenice. Skelani su Srebrenica, nisu Mars. A, kad su, ono, na bilbordima uoči desetogodišnjice Srebrenice, usred Beograda osvanule slike muslimanske dece, ni tada nisam spavala. Pitala sam se, i sad se pitam, da li je neko srpsko dete ikada bilo na bilbordima u Beogradu, Banjaluci... u Srebrenici, Bratuncu... bilo gde? - pita se ova očajna majka.
Istog dana, Cvjetku Ristiću su u Skelanima zlostavljani su pa masakrirani otac Novak, majka Ivanka, tetka Milanka, maloletni brat Mićo (14) i sestra Mitra (18). Svi su ubijeni od muslimanskih vojnika predvođenih Naserom Orićem. Ovaj dan je pravo vreme da se setimo sve ubijene dece na području srebreničke regije. - Video sam oca kako se odnekud vraća kući da bi nešto uzeo iz nje. Ranili su ga, a zatim stavili na konjska kola, koja su Orićevi vojnici potom zapalili. Otac je umro u najstrašnijim mukama. Po podne, kada se borba stišala, u podrumu, odnosno na zgarištu kuće, našao sam sestru i majku. Obe su bile masakrirane. Za Miću ni do danas nisam saznao ništa. Znam da su ga odveli su ga srebrenički muslimani! A kako bih voleo da mu kosti nađem i da ih sahranim pored sestre, majke i oca. Mići je bilo samo petnaest godina a sestri Mitri osamnaest - svedočio je o svom stradanju Cvjetko.
Stravičan pokolj dogodio se i u selu Bjelovac, koje je napadnuto 14. decembra 1992. Ovde je samo u jednom danu pobijeno 68 civila, među kojima petoro dece. Stari i teško pokretni penzioner Miloš Petrović (73) zaklan je tog dana zajedno sa svoja dva unuka Mirkom (20) i Slobodanom (15). Svi su prethodno mučeni pa streljani. Zlatan Bogičević, dečak od nepunih 17 godina, svirepo je ubijen u napadu muslimanskih ekstremista. Imao je brojne povrede po ekstremitetima, a lice je bilo neprepoznatljivo od tortura i povreda koje su mu naneli agresori. U svom selu okrutno su ubijena i braća Mirko (20) i Čedo Miladinović (14), izuzetno kulturni dečaci i uzorni đaci. Od oružja su imali samo školske sveske i olovke. Ipak, njihova nacionalna pripadnost je zasmetala njihovim dojučerašnjim komšijama Bošnjacima. U Bjelovcu je mučki ubijena i Radenka Jovanović (18) koju su orićevi zločinci višestruko zlostavljali i zverski mučili a potom masakrirali u njenoj porodičnoj kući zajedno sa njenom bakom Zlatom, starom 89 godina.
Prilikom napada na uže područje grada Bratunca, ubijeno je dvoje dece Mileta Pavlovića: Mikajlo je imao 11, a Milada 17 godina. Ljubomir Josipović (15), učenik osnovne škole je masakriran 30. juna 1992. u selu Brežani. Tog dana ubijeno je 32-oje srpskih civila, među kojima i troje dece. Milevi Rankić ubijeni su suprug Milosav i dva sina - Miroslav (20) i Dragoslav (17). Vidoje Milošević (17) ubijen je sa svojim nepokretnim dekom Stankom (90) kojeg su muslimanski vojnici živog zapalili u kući.
Devojka Rada Gvozdenović /18/ inače đak generacije, zverski je ubijena 05.07.1992. u svom selu Zagoni kod Bratunca. Prema rečima njenog brata, tada maloletnog dečaka, Rada je bila vidni civil, imala je šorc i majicu kada je njen mladi život prekinuli muslimanski zločinci. U napadu na selo Krnjići kod Srebrenice 5. jula 1992. okrutno ubijen je Nebojša Milošević, dečak od 15 ipo godina. Maloletni Mirko Dimitrić ubijen sa svojom nepokretnom bakom Milevom u njihovoj porodičnoj kući. Njega su ubili hicima iz vatrenog oružja, a nesrećnu staricu su masakrirali kosom.
Verica Filipović, devojka od 17 godina, ubijena je na Vidovdan 28. juna 1992. zajedno sa svojim ocem i još desetoro komšija kada su muslimanski vojnici napali selo Lozničku Rijeku. "U selu su zatekli civile i ubili koga su stigli, a selo su opljačkali i zapalili i ono još nije obnovljeno. Već skoro trideset godina a za zločine nad Srbima i našom djecom niko ne odgovara. Hoće li iko odgovarati za ubistvo moje maloljetne kćerke i ostalih civila iz Loznice i drugih sela ovog kraja koje su muslimani poubijali na razne načine. Kome je i šta mogla da skrivi moja sedamnaestogodišnja kćerka Verica, koju su Naser Orić i njegovi vojnici ubili na našem kućnom pragu, a poslije toga opljačkali i zapalili naš dom", ispričala je medijima Živana Filipović, majka ubijene Verice.
U maju 1992. u Potočarima kod Srebrenice formiran je zloglasni logor za Srbe gde su vršena strahovita mučenja, zlostavljanja, silovanja, ubistva...Već 20. maja 1992. ovde je zatočeno 35 srpskih civila iz sela Čumavića, uglavnom žene i deca, koji su tu maltretirani i zlostavljani. Prema izjavi koju je Rodoljub Đukanović, tadašnji predsednik vlade opštine Bratunac da za medije TVNS što je zabeleženo i kamerama, lekarske službe su u razgovorima za razmenjenim logorašima utvrdili kako su najmanje dve žene srpske nacionalnosti, mlađe starosne dobi, tokom boravka u ovom logoru silovane a da su sve žrtve trpele zverska iživljavanja i mučenja.
|
ZLATAN BOGIĆEVIĆ
04.01.1975
– rođen u Ljuboviji, živeo u Bratuncu. Zlatan je ubijen na svirep i okrutan
način 14.12.1992. godine prilikom napada muslimanske vojske iz Srebrenice pod
komandom Nasera Orića na mesto Bjelovac. Tada je masakrirano i ubijeno 68
srpskih civila, među kojima i veliki broj žena, staraca kao i petoro dece.
Zlatan je likvidiran sa nekoliko hitaca iz vatrenog oružja iz neposredne
blizine. U trenutku ubistva imao je sedamnaest godina. |
ZORICA BOŽIĆ
|
VLADIMIR
GAJIĆ
27.10. 1988 – rođen
u Ljuboviji, sa roditeljima u mestu Kravica, opština Bratunac. Nakon
ubistva oca i spaljivanja sela na pravoslavni Božić, Vladimir je sa majkom
izbegao u Bratunac. Ubijen je 2. februara 1993. u stanu napadu bošnjačke tzv.
Armije BiH na uže područje grada Bratunca. Ubijen je dok se igrao u stanu
kada je na terasu pala ciljano ispaljena granata iz Srebrenice. U trenutku
ubistva je imao četiri godine. |
MILENKO VUČETIĆ
|
||||
|
LJILJANA
ILIĆ
1975 – mučena, pa ubijena sa nekoliko rafala 20.07.1992. u svom selu
Magašići (opština Bratunac) prilikom napada muslimanske vojske iz Srebrenice.
Za ubistvo se sumnjiči izvesni Meho Osmanović i još nekoliko muslimana iz
okolnih sela Glogova, Blječeva i Srebrenice. Ljiljana je bila u poodmakloj
trudnoći kada je ubijena. U trenutku ubistva je imala sedamnaest godina. |
|
MIRJANA PETROVIĆ
1992 –
živela sa roditeljima u mestu Loznička Rijeka, MZ Bjelovac, opština Bratunac.
Prilikom napada oružanih snaga muslimanske Armije BiH pod komandom Nasera
Orića na ovo mesto, Mirjana je teško ranjena od detonacija a preminula je od
zadobijenih povreda u bolnici u Šapcu 5. jula 1992. godine. |
ŽIVOJIN MILIČEVIĆ
|
||||
|
VERICA
FILIPOVIĆ
29.08.1975 – rođena je i živela u mestu Loznička Rijeka, MZ Bjelovac,
opština Bratunac. Ubijena je u porodičnoj kući hicima iz vatrenog oružja
zajedno sa ocem Živanom na Vidovdan 28.06.1992. godine. Tom prilikom
pripadnici muslimanske tzv. Armije BIH su izvršili napad na selo Loznica
prilikom čega je ubijeno i ranjeno dosta civila. Usmrćena je sa nekoliko
metaka pa izmasakrirana. U trenutku ubistva imala je šesnaest ipo godina. |
MIKAJLO PAVLOVIĆ
07.12.1982
– rođen u Ljuboviji, živeo je u mestu Rakovac, opština Bratunac. Ubijen je 06.03.1993.
u naselju Rakovac u Bratuncu od minobacačke granate ispaljene sa muslimanskih
položaja iz Srebrenice. Mesec ipo dana ranije u granatiranju Bratunca ubijena
je i njegova rođena sestra Milada. Mikajlo je u trenutku ubistva imao deset
ipo godina. |
MILADA PAVLOVIĆ
19.06.1975
– učenica, rođena je u mestu Lipenovići a živela je u Rakovcu, Bratunac. Ubijena
je 30.01.1993. u centru Bratunca tokom granatiranja grada koje su izvršili
muslimanski vojnici, pripadnici tzv. Armije BiH iz Srebrenice. U trenutku
ubistva imala je sedamnaest godina. |
||||
|
BILJANA
NIKOLIĆ
23.04.1986 – rođena je u Zvorniku a živela je u Kajićima, MZ Kravica,
opština Bratunac. Ubijena je zajedno sa ocem Duškom 06. juna 1993. u selu
Hranča kada su pošli da uberu jagode u eksploziji granate, mine. Za zločin su
odgovorni pripadnici bošnjačke vojske iz Glogove. U trenutku ubistva imala je
šest godina. |
SLAVIŠA ĐURIĆ
1975,
smrtno ranjen 27.10.1993. kao dečak od 17 godina u zasedi na Blječevskoj Kosi
(opština Bratunac) u napadu muslimanske vojske Od zadobijenih rana je
preminuo 02.12.1993. na VMA u Beogradu |
RADENKA JOVANOVIĆ
1974 – živela
je u mestu Bjelovac, opština Bratunac. Kobnog dana bila je sa majkom u kući
kada su 14.12.1992. njihovo selo napali muslimanski vojnici iz Srebrenice pod
komandom Nasera Orića. Majka je tada teško ranjena a Radenka je strahovito
mučena i zlostavljana pa ubijena zajedno sa svojom bakom Zlatom, starom 87
godina. Tom prilikom, pripadnici muslimanske tzv. Armije BiH pod komandom
Nasera Orića su ubili 68 meštana oba pola i svih uzrasta. Radenka je
pronađena sa mnogobrojnim ranama i povredama po licu i telu, sa vidnim
tragovima mučenja i zlostavljanja a zajedno sa njom je ubijena i njena baka
Zlata Jovanović (rođ.1904) koja je više puta izbodena hladnim oružjem,
najverovatnije nožem. Prema rečima svedoka, telo Radenke je bilo polu-nago i
postoje indicije da je višestruko silovana pre smrti. U trenutku ubistva
imala je osamnaest godina. |
||||
|
RADA GVOZDENOVIĆ
1974 - devojka
od 17 godina, učenica, đak generacije. Živela je sa porodicom u mestu Zagoni,
opština Bratunac. Mučena je i ubijena 05.07.1992. u svojoj porodičnoj kući u
selu Zagoni tokom napada muslimanske vojske pod komandom Nasera Orića. Lice
je bilo neprepoznatljivo od tragova mučenja i zlostavljanja a glava joj je
bila razbijena tupim predmetom. |
MILOVAN ŽIVANOVIĆ
|
DRAGAN ĆIRKOVIĆ
09.06.1975
– živeo u Bratuncu sa porodicom. Ubijen, poginuo 04.09.1993. godine od strane
pripadnika muslimanske armije BiH iz Srebrenice. U trenutku ubistva imao je
sedamnaest ipo godina. |
||||
|
RADENKO RADOVIĆ
1974 –
živeo u mestu Šiljkovići, MZ Kravica, opština Bratunac. Ubijen je mučki
07.01.1993. u svom selu na pravoslavni Božić dok su meštani proslavljali
najveći srpski praznik. Snage pod komandom Nasera Orića iz Srebrenice napale
su Kravicu i okolne zaseoke i tom prilikom masakrirali 49 civila, žena, dece
i staraca. Radenko je usmrćen hicima iz automatske puške a telo je kasnije
masakrirano. U trenutku ubistva imao je osamnaest godina. |
MIROSLAV MILIVOJEVIĆ
1980 –
poginuo, smrtno stradao kao civil 1992. tokom odbrambeno-otadžbinskog rata. U
trenutku stradanja imao je dvanaest godina. |
ALEKSANDAR DIMITRIJEVIĆ
16.03.1988
– živeo je u Žabokvici, MZ Skelani, opština Srebrenica sa roditeljima i dva
brata. Aleksandar je ubijen snajperom 16. januara 1993. prilikom napada
bošnjačkih vojnika, pripadnika 28. divizije "Armije BiH" na Skelane
kod Srebrenice. Tog dana ubijen je i njegov brat, dok je drugi brat teže
ranjen. Aleksandar je pogođen snajperom u potiljak i preminuo je na licu
mesta. U trenutku ubistva imao je četiri ipo godine. |
||||
|
MITRA RISTIĆ
1974 -
živela je sa roditeljima i dva brata u selu Kušići, MZ Skelani, opština
Srebrenica. Ubijena je 16.01.1993. u podrumu porodične kuće u Skelanima
prilikom napada muslimanske vojske iz Srebrenice. Tada su muslimanski vojnici
provalili u dom Ristića. Najpre su zarobili i zapalili glavu kuće, mitrinog
oca Novaka a potom u podrumu zlostavljali Mitru i njenu majku Ivanku kao i komšinicu Mileniju Janković
koja se kod njih skrivala. Mitra je na telu imala više ubodnih rana i tragova
mučenja a na nogama je imala povrede nanete eksplozivnom napravom. Tada su muslimanski
vojnici zarobili i Mitrinog brata Miću čiji posmrtni ostaci nikada nisu
pronađeni. Mitra je u trenutku ubistva imala osamnaest godina. |
MIĆO RISTIĆ
25.07.1977
– Živeo je sa roditeljima, bratom i sestrom u selu Kušići, MZ Skelani,
opština Srebrenica. Zarobljen je 16.01.1993 kao dečak u Skelanima prilikom
napada muslimanske vojske iz Srebrenice. Tada su zlostavljane i ubijene
Mićina majka Ivanka i sestra Mitra, dok je otac živ zapaljen. Postoje
indicije da je Mićo odveden u logor u Srebrenicu ali da tamo nikada nije
stigao. Nije poznata lokacija njegovog ubistva. Mićini posmrtni ostaci još
nisu pronađeni i on se vodi kao nestalo lice. U trenutku nestanka imao je
četrnaest godina. |
|
||||
|
VIDOJE MILOŠEVIĆ
25.07.1974
– ubijen ručnom bombom 30.06.1992. u svom selu Brežani (opština Srebrenica)
prilikom napada muslimanske vojske. Muslimanske snage pod komandom Nasera
Orića su u jutarnjim časovima najpre granatirali pa napali ovo mesto prilikom
čega je zverski ubijeno 32-oje meštana. Tada je ubijen, živ zapaljen i
Vidojev nepokretni deka Stanko Milošević, star 90 godina. Vidoje je u
trenutku ubistva imao sedamnaest ipo godina. |
NEBOJŠA MILOŠEVIĆ
23.06.1975
– živeo u Krnjićima, opština Srebrenica. Mučen je pa ubijen, masakriran
05.07.1992. u svom selu Krnjići (opština Srebrenica) prilikom napada
muslimanske vojske. Muslimanski vojnici iz pravca Katanića otvorili su vatru
na srpske civile i bez prestanka pucali na njih nakon čega su masakrirali
njihova tela. Tada je zverski ubijeno 24 civila, žena, dece i staraca. U
trenutku ubistva imao je šesnaest ipo godina. |
NENAD VASIĆ
1986 – sin
Dragice Vasić, poginuo tokom 1993. u Skelanima za vreme trajanja rata i
muslimanske agresije. Spomen ploča je postavljena na obali reke Drine a
moguće je da je tragedija povezana sa ratom i egzodusom Srba iz Skelana i
Srebrenice. U trenutku stradanja imao je nepunih sedam godina. |
||||
|
DRAGOSLAV RANKIĆ
1975 –
zarobljen, mučen pa masakriran 30.juna 1992. kao civil, zajedno sa ocem i
bratom u svojoj porodičnoj kući u selu Brežani (Srebrenica) prilikom napada
muslimanskih vojnika iz Srebrenice. Njihova tela su potom zapaljena. Dugo se
vodio kao nestalo lice dok jedan deo posmrtnih ostataka nije pronađen i
identifikovan. Dragoslav je u trenutku
ubistva imao sedamnaest godina. |
NADA BREŽANČIĆ
15.04.1985
– živela u mestu Manovići (MZ Derventa – opština Vlasenica. Teško je ranjena
zajedno sa bratom Draganom 27.12.1994. u selu Manovići od eksplozije granate,
mine ili bombe za vreme trajanja muslimanskog terora. Tom prilikom poginuo je
njen rođak Dragan. Od posledica ranjavanja je preminula 31.12.1994. U trenutku stradanja imala je
devet godina. |
DRAGAN BREŽANČIĆ
11.10.1981
– živeo u mestu Manovići (MZ Derventa – opština Vlasenica poginuo zajedno sa
sestrom Nadom 27.12.1994. u selu Manovići kod Vlasenice od eksplozije bombe,
mine (u bombaškom napadu ? ). U trenutku stradanja imao je trinaest godina. |
RADE GOLIĆ
01.06.1978
– rođen i živeo u mestu Golići, opština Vlasenica. Rade je teško ranjen
19.08.1992. prilikom napada muslimanskih oružanih snaga na srpska sela i
zaseoke u opštini Vlasenica. Tih dana je ubijeno više desetina srpskih
civila, žena i staraca. Rade je od posledica ranjavanja preminuo 07.10.1992.
u bolnici u Zemunu. U trenutku ubistva imao je četrnaest godina |
||||
|
|
|
DIJAN DRAGIĆ
12.09.1975
– živeo u Milićima, tadašnja opština Vlasenica. Dugo se vodio kao nestalo
lice od dana 30. aprila 1992. godine. Telo je pronađeno i ekshumirano iz
grobnice 2003. godine a sahranjen je 18.04.2015. godine u Vlasenici. Dijan je
u trenutku nestanka imao šesnaest godina. |
||||
|
ILIJA MUČIBABIĆ
01.08.1977
– rođen i živeo u mestu Grabovica, MZ Mišari, opština Vlasenica. Ubijen
14.01.1993. godine od strane muslimanske vojske. Tokom rata muslimanski vojnici su ubili i njegovog
brata. U trenutku ubistva imao je šesnaest godina. |
RADENKO NASTIĆ
1974 –
živeo u mestu Betanj, opština Vlasenica. Zarobljen je pa okrutno mučen i
ubijen 21.12.1992 od strane naoružanih muslimanskih vojnika tokom sveopšteg
napada na srpsko stanovništvo Šekovića. U trenutku ubistva imao je sedamnaest
ipo godina. |
SLAVKO KRSTIĆ
09.01.1975 – živeo je u mestu Rastošnica, opština
Zvornik. Ubijen je 02.07.1992. u mestu Rastošnica prilikom napada naoružanih
muslimanskih vojnika na srpska sela i zaseoke. Slavko je usmrćen granatom,
minom dok je kosio travu na livadi. Tog dana ubijeno je još nekoliko mladića
i dečaka srpske nacionalnosti. U trenutku ubistva imao je sedamnaest godina. |
||||
|
BOJO
LUKIĆ
28.10.1975 – živeo sa porodicom u mestu Tršić, opština Zvornik.
Usmrćen je metkom, vatrenim oružjem u svom mestu življenja (Tabanci). U
trenutku ubistva imao je šesnaest godina. |
SRETKO
NIKOLIĆ
03.02.1976 – rođen u Živinicama, živeo je u Zvorniku. Poginuo je
30.10.1992. godine u kabini kamiona gde se nalazio, od posledica eksplozije
nekoliko bombi. U trenutku stradanja imao je šesnaest godina. |
STANKO
OSTOJIĆ
14.07.1975 – Živeo je u selu Rožanj, opština Zvornik. Mučki je
ubijen, masakriran 02.07.1992. u svom selu Rožanj od strane naoružanih
muslimanskih vojnika dok je kosio travu na livadi. Tog dana ubijeno je još
nekoliko mladića i dečaka srpske nacionalnosti. U trenutku ubistva imao je
šesnaest ipo godina. |
STEVO
SPASOJEVIĆ
23.11.1979 – živeo u mestu Kiseljak, opština Zvornik. Ubijen je
29.08.1992. metkom muslimanskog snajperiste u zaseoku Milčevići (Kiseljak)
kod Zvornika. U trenutku ubistva imao je nepunih trinaest godina |
||||
|
SLOBODAN
STOJANOVIĆ
17.10.1980 – živeo u mestu Kamenica, opština Zvornik. Zarobljen je
mučen pa masakriran u julu 1992. od
muslimanske vojske u mestu Kamenica kod Zvornika. Ubila ga je izvesna Elfeta
Veseli koja mu je prethodno urezala krst na stomaku i strahovito ga mučila.
Usmrćen je hicima iz vatrenog oružja a imao je brojne povrede po licu i telu.
Pronađen je nakon godinu dana u masovnoj grobnici Jošanica kod Zvornika. U
trenutku ubistva imao je nepunih dvanaest godina. |
ILIJA
PEJIĆ
30.10.1975 – Živeo je u mestu Jordan, MZ Karakaj, opština Zvornik.
Zarobljen je zajedno sa ocem kao civil 18.06.1992. godine u zasedi kod mesta
Glumina. Pretpostavlja se da su odvedeni u logor muslimanske vojske i tamo nakon mučenja
ubijeni. Njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni i oni se vode kao
nestali. U trenutku ubistva imao je šesnaest godina. |
MILE
DENDIĆ
22.10.1977 – živeo u mestu Čelopek, opština Zvornik. Usmrćen je hicem
iz vatrenog oružja 06.07.1993. u svome selu. U trenutku stradanja imao je
petnaest godina. |
MILOŠ
GRABOVICA
1974 – živeo u mestu Zidonje, opština Šekovići. Zarobljen je
06.11.1992 od strane naoružanih muslimanskih vojnika tokom sveopšteg napada
na područje Kamenice, Zvornika i Šekovića. Dečak je zarobljen i strahovito
mučen, nakon čega je ubijen. Po nekim informacijama, pronađen je bez glava sa
velikim brojem ubodnih rana. U trenutku ubistva imao je sedamnaest godina. |
||||
|
ALEKSANDAR
ĐORĐIĆ
17.05.1991 – prognan iz mesta Kuline od strane muslimanske vojske i
prebegao je sa porodicom u Zvornik. Ubijen je 10. januara 1993. u centru
Zvornika kada su pripadnici bošnjačke tzv. Armije BiH iz Nezuka granatirali
uže područje grada. Tom prilikom ciljano su
gađani civili koji su čekali red za brašno pred zgradom Crvenog Krsta.
Aleksandar je od zadobijenih povreda preminuo na licu mesta. Tom prilikom je
teško ranjeno nekoliko civila, među kojima i Aleksandrova majka Milena. U
trenutku ubistva imao je godinu ipo dana. |
SLAVIŠA
FILIPOVIĆ
1982 – rođen u Živinicama, živeo u mestu Tupković, opština Zvornik.
Usmrćen je kao civil 15. februara
1993. hicem iz vatrenog oružja. Sahranjen je na groblju Karakaj. U trenutku
stradanja imao je nepunih jedanaest godina. |
DRAGAN
PAVLOVIĆ
04.11.1985 – živeo je sa porodicom u mestu Gornja Kamenica, opština
Zvornik. Poginuo je 30.01.1995. od eksplozije tromblona, granate u mestu Kamenica
kod Zvornika. Tom prilikom ranjeni su Draganova sestra i još jedan dečak. U
trenutku stradanja imao je nepunih deset godina. |
DRAGAN
MITROVIĆ
19.07.1974 – živeo u mestu Dubnica, blizu Zvornika. Ubijen je
04.05.1992. u svom selu tokom jednog od artiljerijskih napada muslimanske
vojske na srpsko selo Dubnica. U trenutku ubistva imao je sedamnaest godina. |
||||
|
NOVIČIĆ
N.
1992 - beba Duška Novičića, ubijena 10.09.1992. prilikom napada
pripadnika tzv. Armije BIH na kolonu civilnih vozila na magistralnom putu
između Zvornika i Šekovića. Naoružani bošnjački vojnici su tom prilikom
hicima iz automatskog oružja usmrtili Duška Novičića a njegovu trudnu suprugu teško ranili sa
tri metka u stomak usled čega je beba preminula. |
DRAGOSLAV
CVJETINOVIĆ
26.10.1974 – rođen u Tuzli, živeo u mestu Osmaci, opština Kalesija.
Svirepo je ubijen 10.09.1992. u mestu Vukovina – Zelina prilikom sveopšteg
napada muslimanskih oružanih snaga na srpska sela i zaseoke Kalesije i
Zvornika. U trenutku ubistva imao je sedamnaest godina. |
RADOMIR
PAVLOVIĆ
1974 – živeo u mestu Pavlovići, opština Zvornik. Zarobljen je
06.11.1992 od strane naoružanih muslimanskih vojnika tokom sveopšteg napada
na područje Kamenice (Zvornik). Dečak je zarobljen i strahovito mučen, nakon
čega je ubijen. U tom napadu ubijeno je 126 civila i ratnih zarobljenika, a
nijedna žrtva nije stradala samo od metka već su svi prethodno mučeni i
sakaćeni. U trenutku ubistva imao je sedamnaest ipo godina. |
MIKA
RADOVANOVIĆ
03.01.1975 – rođen u Loznici, živeo je sa porodicom u mestu Jasenica,
opština Zvornik. Ubijen je kao civil na veliki praznik Svetog Stefana
09.01.1993. tokom napada muslimanskih snaga na srpska sela Jasenica i
Kiseljak, opština Zvornik. |
||||
|
RADOMIR DRAGIČEVIĆ
18.01.1984 – rođen i živeo u mestu Rastošnica, opština Zvornik.
Poginuo je, smrtno stradao 14.08.1992. u mestu Brijest. U trenutku stradanja
imao je osam godina. |
RADAN
MIJATOVIĆ
1976 – živeo u Zvorniku, mučen i svirepo ubijen 23.02.1993. u napadu
bošnjačke armije na selo Vrnojevići. Tom prilikom je izmasakrirano više
civila, žena i starijih osoba. Radan je u trenutku ubistva imao šesnaest
godina |
VLADIMIR
JANJIĆ
1987 – živeo u selu Sajtići, gde je i poginuo, smrtno stradao kao
civilna žrtva rata 1994. u Osmacima. U trenutku stradanja imao je sedam
godina. |
IVANA
KALAJDŽIĆ
1985 – rođena u Tuzli, živela sa porodicom u Osmacima, opština
Kalesija. Poginula je 27.04.1992 u svom mestu od metka kao civilna žrtva
rata. |
||||
|
MILKICA
BOJIĆ
1978 – kći Dimitrija i Marije, živela u Zvorniku gde je i preminula
1993. godine. Na portalu „Србски ФБрепортер objavljene su fotografije velikog
broja nadgrobnih spomenika Srba sa groblja Karakaj gde se navodi da je reč o
žrtvama odbrambeno-otadžbinskog rata. Među njima je i spomenik Milkice Bojić.
Takođe, u publikaciji „Masovni zločini nad Srbima 1992-1995“ koju je objavio
Institut za istraživanje srpskih stradanja u 20. vijeku, navodi se kako je u
mestu Baljkovica (Zvornik) poginula „ćerka Dimitrija Bojića“ što se opet može
povezati sa istom osobom. U trenutku smrti imala je petnaest godina, međutim nemamo saznanja da li je smrt
direktno ili indirektno povezana sa ratnim dejstvima. |
NIKOLA
KOSTIĆ
1990 - U trenutku smrti imao je dve godine, međutim nemamo saznanja da li je smrt
direktno ili indirektno povezana sa ratnim dejstvima. |
MARIJANA
VASIĆ
- Na portalu „Србски ФБрепортерobjavljene su fotografije velikog
broja nadgrobnih spomenika Srba sa groblja u Bajinoj Bašti gde se navodi da
je reč o žrtvama odbrambeno-otadžbinskog rata. Među njima je i spomenik majke
i dvoje dece iz porodice Vasić, međutim nemamo saznanja da li je smrt
direktno ili indirektno povezana sa ratnim dejstvima. |
PETAR
VASIĆ
- Na portalu „Србски
ФБрепортер“objavljene su fotografije velikog broja nadgrobnih spomenika Srba
sa groblja u Bajinoj Bašti gde se navodi da je reč o žrtvama
odbrambeno-otadžbinskog rata. Među njima je i spomenik majke i dvoje dece iz
porodice Vasić, međutim nemamo
saznanja da li je smrt direktno ili indirektno povezana sa ratnim dejstvima. |
||||
|
DANA
ZARIĆ
24.10.1977 – kći Milosave, živela u Zvorniku. preminula 17.10.1993 na
području Zvornika. Sahranjena na groblju Karakaj. Na portalu „Србски
ФБрепортер“objavljene su fotografije velikog broja nadgrobnih spomenika Srba
sa groblja Karakaj gde se navodi da je reč o žrtvama odbrambeno-otadžbinskog
rata. Među njima je i spomenik Dane Zarić međutim nemamo saznanja da li je
smrt direktno ili indirektno povezana sa ratnim dejstvima. U trenutku smrti
imala je nepunih šesnaest godina. |
DARKO
MILENKOVIĆ
25.02.1976 – rođen i živeo u Loznici, nestao je 18.05.1993. za vreme
ratnih zbivanja kao maloletni dečak kada je pošao u Republiku Srpsku gde je imao rodbinu. Imao je sedamnaest
godina u trenutku nestanka |
IGOR
ZELJIĆ
1979 - živeo
u mestu Priboj, opština Lopare gde je i ubijen, poginuo 1992. tokom
muslimanske agresije. |
MIODRAG
RUDIĆ
09.06.1974 – ubijen 04.10.1992. od muslimanskih snaga na području
grada Han Pijesak. |
||||
|
ČEDOMIR
PEJANOVIĆ
05.01.1974 – ubijen u svom selu 15.07.1992. od strane muslimanskih
snaga na području opštine Han Pijesak. |
RADENKO
RADOVANOVIĆ
26.04.1980 – živeo u Bogutovom Selu, opština Ugljevik. Poginuo je 04.08.1992.
od eksplozije tromblona (najverovatnije ispaljen tokom muslimanskog
granatrianja Ugljevika) kod visećeg mosta na reci Janji. U trenutku ubistva,
pogibije imao je dvanaest godina. |
VIŠNJA
RIKIĆ
1975 – živela je u Bijeljini. Poginula, smrtno stradala u mestu
Maleševci, opština Ugljevik. U trenutku stradanja imala je sedamnaest godina. |
ČEDOMIR
KOJIĆ
1985 – poginuo, smrtno stradao 1993. godine za vreme trajanja
odbrambeno-otadžbinskog rata na području opštine Bijeljina (Donje Crnjelovo) |
||||
|
MIROSLAV
ŽIVANOVIĆ
09.08.1976 – rođen i živeo na
području opštine Bijeljina (Kojčinovac). Ubijen je 04.12.1993. nedaleko od
svoje porodične kuće na području Bijeljine. U trenutku ubistva imao je
sedamnaest godina. |
MARKO
LAZAREVIĆ
30.09.1974 – živeo sa porodicom u mestu Donji Brodac, opština
Bijeljina. Ubijen od muslimanske vojske 06.09.1992. nedaleko od mesta
Sniježnica dok se vraćao svojoj kući. Pogođen je iz streljačkog naoružanja. U
trenutku ubistva imao je sedamnaest godina. |
SLAĐANA MILINKOVIĆ
18.08.1991 – živela je sa
porodicom u Bijeljini. Poginula, ubijena je u stanu od eksplozije bombe.
Njena majka je tom prilikom zadobila povrede u predelu grudnog koša. U
trenutku ubistva imala je šesnaest meseci. |
PETAR
TODOROVIĆ
16.10.1982 – živeo u mestu Kolun, MZ Kozja Luka, opština Foča.
Ubijen, poginuo je od eksplozije granate 10.05.1992 koju su ispalili muslimanski vojnici za vreme napada na
mesto Kolun MZ Kozja Luka (opština Foča). Tom prilikom je ranjen i njegov tri
godine stariji brat. Petar je u trenutku ubistva imao nepunih deset godina. |
||||
|
DRAGANA
VIŠNJIĆ
13.01.1983, učenica četvrtog razreda osnove škole "Veselin
Masleša". Živela je u mestu Baždari, MZ Jošanica (opština Foča), a tokom
rata su Višnjići bili privremeno
smešteni u Foči. Dana 19.12.1992. Dragana i njen brat su došli sa roditeljima
kod bake i deke da proslave krsnu slava kada je MZ Jošanica napadnuta. Oboje
su ubijeni sa roditeljima, majka je zarobljena i silovana pa monsturozno
ubijena, dok su muslimanski vojnici decu mučili i pucali im iz neposredne
blizine u glavu a nakon smrti su skrnavili njihova tela. U trenutku ubistva
imala je devet godina. |
DRAŽEN
VIŠNJIĆ
1986 - učenik prvog razreda
osnove škole "Veselin Masleša". Živeo u mestu Baždari, MZ Jošanica
(opština Foča), a tokom rata su Višnjići bili privremeno smešteni u Foči.
Dana 19.12.1992. Dražen i njegova sestra su došli sa roditeljima kod bake i
deke da proslave krsnu slava kada je MZ Jošanica napadnuta. Oboje su ubijeni
sa roditeljima, majka je zarobljena i silovana pa monsturozno ubijena, dok su
muslimanski vojnici decu mučili i pucali im iz neposredne blizine u glavu a
nakon smrti su skrnavili njihova tela. U trenutku ubistva imao je šest
godina. |
PERO
PETROVIĆ
22.08.1976
– živeo u mestu Bakići, opština
Vlasenica. Svirepo je ubijen 28.11.1992. hicima iz vatrenog oružja od strane
muslimanskih vojnika nedaleko od svog mesta. Ubijen je kao civil u zasedi
muslimanske vojske od zadobijenih povreda. U trenutku ubistva imao je
šesnaest godina |
NOVO
ELEZ
02.01.1979 – živeo sa porodicom u selu Jamići, MZ Jabuka, opština
Foča. Mučen je i okrutno ubijen, masakriran
23.07.1992 u napadu muslimanske vojske na MZ Jabuka (opština Foča).
Tog dana muslimanske snage su ubile 43-oje civila, među kojima veliki broj
žena, starih i nemoćnih osoba. Mnoge žene su silovane pre smrti, a nijedna
žrtva nije imala laku smrt. U trenutku ubistva imao je trinaest godina. |
||||
|
SLOBODAN
MASTILO
11.08.1976 – živeo je sa
porodicom u mestu Rataji, opština Foča. Ubijen je 20.09.1992 u napadu muslimanske vojske na
kolonu civilnih vozila kod mesta Papratna Njiva (opština Foča). Tada je
ubijen i njegov brat, a ukupno je stradalo 42-oje srpskih civila. Muslimanski vojnici su otvorili vatru po
kamionu i ubili sve putnike a tela mnogih žrtava su izgorela u eksploziji.
Slobodan je u trenutku ubistva imao šesnaest godina. |
DRAGANA
DŽILIT
1974 - ubijena 20.09.1992 sa majkom u napadu muslimanske vojske na
kolonu civilnih vozila kod mesta Papratna Njiva (opština Foča). Tada je
ubijeno 42-oje civila. Muslimanski vojnici su otvorili vatru po kamionu i
ubili sve putnike a tela mnogih žrtava su izgorela. Otac je gotovo u isto
vreme zarobljen na Rogoju i nakon strahovitog mučenja ubijen. U trenutku
ubistva imala je sedamnaest godina. |
IVANA
VUKOVIĆ
07.10.1986 – živela u mestu Cape, zaselak Filipovići, opština Foča.
Ubijena je 26.04.1992 u mestu Cape (opština Foča) od granate ispaljene sa
muslimanskih položaja, tom prilikom su ranjeni njeni roditelji i sestra. U
trenutku ubistva imala je pet ipo godina |
DANKA
SEKULOVIĆ
1990 – ubijena 13.09.1992 u zasedi kod sela Bakić (opština Foča),
zajedno sa roditeljima i bratom kada su pokušali da izbegnu iz Foče i tako
sačuvaju svoje živote. Napad na civilno vozilo kojim su se kretali i
monstruozni zločin su izvršili muslimanski vojnici – pripadnici
diverzantsko-terorističkog odreda tzv. Armije BiH pod komandom pukovnika
Beševića. U trenutku ubistva imala je dve godine. (izvor: Marko Kovač –
“Teški zločin – genocid ABIH u Foči) |
||||
|
RADOMIR
REBIĆ
15.11.1976 – učenik, živeo u mestu Daničići. Svirepo je ubijen sa
nekoliko hitaca iz vatrenog oružja, dana 20.09.1992 u napadu muslimanske
vojske na srpsko selo Daničići (opština Foča) zajedno sa još dva druga. Na
njih je pucano iz zasede. U trenutku ubistva imao je petnaest ipo godina. |
NADA
DAVIDOVIĆ
07.08.1985 – smrtno ranjena, ubijena 20.06.1993 na terasi svoga stana
u Foči. Metak je ispaljen iz vatrenog oružja ili snajpera a Nada je imala
prostrelnu ranu na glavi i preminula je u bolnici u Podgorici. U trenutku
ubistva imala je nepunih osam godina. |
DRAGOLJUB
ŠOLAJA
1974 – živeo u Foči, mučen je i okrutno ubijen 23.07.1992 u napadu
muslimanske vojske na MZ Jabuka (opština Foča). Tog dana muslimanske snage su
ubile 43-oje civila, među kojima veliki broj žena, starih i nemoćnih osoba. U
trenutku ubistva imao je sedamnaest godina. |
DANKA
TANOVIĆ
28.08.1990 - rođena u Goraždu,
živela u zaseoku Hodžići. Reč je
devojčici staroj dve godine, koja je zarobljena sa bakom i sa rođakom
Olgom Višnjić od strane muslimanske vojske tokom napada muslimanskih snaga
19.12.1992. na MZ Jošanica (Foča). Danka je odvedena u obližnju šumu.
Muslimanski vojnici su je ranili vatrenim oružjem pa ubili nakon mučenja. U
trenutku ubistva imala je dve godine. |
||||
|
MARJAN
KRIVOKAPIĆ
1974 – rođen u Nikšiću, živeo u Foči. Ubijen je tokom posete svojoj
rodbini u Foči 26.08.1992. od strane naoružanih pripadnika muslimanske
vojske. |
MUMINOVIĆ
RAŠO
1988 – preminuo na VMA u Beogradu 03.08.1995. godine. Rašo je teško
ranjen tokom igre sa drugarima u naselju Donje Polje, Foča prilikom
eksplozije dinamita, eksplozivne naprave zaostalog iz rata. Tada je teško
povređeno petoro dece starosti između pet i deset godina. Jedan dečak je
odmah stradao na licu mesta (dr Dragan Danelišen - "Ko njih pita",
74 str.) |
PREDRAG
SEKULOVIĆ
1985 - ubijen 13.09.1992 u zasedi kod sela Bakić (opština Foča),
zajedno sa roditeljima i sestrom kada su pokušali da izbegnu iz Foče i tako
sačuvaju svoje živote. Napad na civilno vozilo kojim su se kretali i
monstruozni zločin su izvršili muslimanski vojnici – pripadnici
diverzantsko-terorističkog odreda tzv. Armije BiH pod komandom pukovnika
Beševića. U trenutku ubistva imala je dve godine. (izvor: Marko Kovač –
“Teški zločin – genocid ABIH u Foči“) |
PETAR
BOJOVIĆ
14.04.1990 – živeo u Foči, poginuo 07.06.1994 dok se nalazio u vozilu
prilikom pokušaja da sa porodicom napusti ratom zahvaćenu Foču. U trenutku stradanja imao je četiri
godine. |
||||
|
MILJAN
SAVIĆ
1988 – živeo
u Svetosavskoj ulici u Foči, poginuo je, smrtno stradao 01.09.1995. na
području opštine Foča tokom igre sa drugom decom od eksplozije bombe,
granate, eksplozivne naprave. U trenutku stradanja imao je šest ipo godina. |
GORICA
KOSTOVIĆ
1992 – poginula kao civil tokom 1994. na području opštine Foča gde je
i bila nastanjena. U trenutku stradanja imala je dve godine. |
JOVO
VUKOVIĆ
09.09.1976 – učenik, rođen i
živeo u mestu Nekopi, opština Goražde. Ubijen je 13.09.1992. nedaleko od
porodične kuće kod naselja Buđelovac, mesto Nekopi (opština Goražde). Poginuo
je od eksplozije mine ili zaostale granate, najverovatnije ispaljene sa položaja
muslimanske vojske tokom višemesečnog granatiranja ovog mesta. U trenutku
ubistva imao je šesnaest godina. |
Dečak
iz Donjeg Polja
– reč je o detetu srpske nacionalnosti koje je smrtno stradalo u
naselju Donje Polje, Foča prilikom eksplozije dinamita zaostalog iz rata.
Tada je teško povređeno petoro dece starosti između pet i deset godina dok je
Rašo Muminović preminuo dan kasnije. Ime dečaka nije nam poznato (dr Dragan
Danelišen - "Ko njih pita", 74 str.) |
||||
|
ZDRAVKO
MRGUD
12.09.1974 - rođen u Miljevini, ubijen je 23.04.1992. na traktoru kao
civil nedaleko od sela Andelije kada su muslimanski vojnici ispalili nekoliko
metaka na dečaka. U trenutku ubistva imao je sedamnaest ipo godina |
VLADANKA
TANASKOVIĆ
12.04.1975 – učenica srednje škole, ubijena sa nekoliko metaka i
bombom 29.10.1992 zajedno sa svoja dva brata na kućnom pragu u selu Donja
Lijeska kod Višegrada prilikom napada muslimanske vojske. Tog dana ubijeno je
sedmoro civila, a teško je ranjena majka Milja Tanasković koja je u jednom
trenu ostala bez troje dece. Vladanka je umrla na majčinim rukama pred svojom
porodičnom kućom. U trenutku ubistva imala je sedamnaest godina. |
NN
BEBA
1995 – prevremeno rođena beba, preminula je 09.09.1995 usled nemogućnosti transporta iz bolnice “Žica”. NATO snage su
bombardovale i porušile most na putnoj komunikaciji Semizovac – Srednje. |
DRAGANA
JELIČIĆ
22.09.1984 - živela sa porodicom u mestu Jelašci, opština Višegrad.
Ubijena je hicima iz vatrenog oružja 01.08.1992 dok se igrao sa bratom u svom
dvorištu u selu Jelašci (opština Višegrad). Muslimanski vojnici pod komandom
Ahmeta Sejdića izvršili su napad na srpsko selo Jelašci i tom prilikom
masakrirali više od trećine stanovništva ovog malog, podrinjskog mesta. Tada
su ubijeni i Draganin brat, trudna majka, baka i deka. U trenutku ubistva
imala je osam godina. |
||||
|
MLADEN
VUKOVIĆ
02.01.1976 – živeo je sa porodicom u mestu Vitkovići, opština
Goražde. Ubijen je kao civil 31.07.1992. u mestu Živojevići na području
Goražda prilikom napada muslimanske
vojske na ovo srpsko selo. U trenutku ubistva imao je šesnaest godina. |
MIROSLAV
STOJANOVIĆ
19.12.1988 – živeo je sa porodicom u Goraždu u Ulici Sandžačkih
brigada 18. Ubijen je 05.06.1993 u Goraždu od ručne bombe koju su na njega i
njegovu majku bacili muslimanski vojnici. Miroslav je prethodno proteran iz
sela Vitkovići gde su muslimanski vojnici ubili njegovog oca, baku i deku dok
su majku silovali. Majka je uspela da preživi izbegla je sa sinom u Goražde.
Ubijeni su na putu do zgrade Crvenog Krsta kada su krenuli da potraže pomoć i
hranu. Na njih su prema pojedinim svedočenjima, pripadnici muslimanske vojske
bacili ručnu bombu i usmrtili ih, najverovatnije da Nevenka i Miroslav ne bi
svedočili o torturi koju su prošli. Posmrtni ostaci su 1999. ekshumirani iz
masovne grobnice. U trenutku ubistva imao je pet godina. |
SLAVENKO
DALFAGO
1974 - učenik, živeo na Ilidži, Sarajevo. Rođen u Višegradu gde je
imao i mesto prebivališta
jedan period svog života. Ubijen je 01.12.1992. od pripadnika
muslimanske vojske (Otes). Sahranjen u Višegradu. U trenutku ubistva imao je
17 godina. |
MIODRAG
BUĆAN
1978 – smrtno stradao, poginuo kao civil tokom 1994. na području
Goražda. U trenutku stradanja imao je šesnaest godina. |
||||
|
VELIBOR
KAPOVIĆ
19.10.1975 – rođen u mestu Vitkovići, gde je živeo sa porodicom. Ubijen je 10.07.1992 od naoružanih
pripadnika muslimanske vojske na području Goražda tokom sveopšteg napada na
srpsko stanovništvo. U trenutku ubistva imao je šesnaest ipo godina. |
MILO
STOJANOVIĆ
1989 – dete, poginuo-smrtno stradao 1995. godine na području Goražda.
U trenutku stradanja imao je šest godina. |
VIDOJE
JELIČIĆ
05.03.1982 – živeo sa porodicom u mestu Jelašci, opština Višegrad.
Ubijen je hicima iz vatrenog oružja 01.08.1992 dok se igrao sa sestrom u svom
dvorištu u selu Jelašci (opština Višegrad). Muslimanski vojnici pod komandom
Ahmeta Sejdića izvršili su napad na srpsko selo Jelašci i tom prilikom
masakrirali više od trećine stanovništva ovog malog, podrinjskog mesta. Tada
su ubijeni i Vidojeva sestra, trudna majka, baka i deka. U trenutku ubistva
imao je deset godina. |
RADOSLAV
ĐURĐEVIĆ
28.11.1980 – živeo je sa porodicom u Goraždu. Ubijen je kišom metaka
27.08.1992 u mestu Kukavice (Rogatica) prilikom napada muslimanske vojske na
kolonu srpskih izbeglica koja se povlačila iz Goražda. Tada je ubijena i
njegova majka kao i još 27-oro srpskih civila, među kojima i troje dece.
Preko 80 ljudi je ranjeno. U trenutku ubistva imao je nepunih dvanaest godina. |
||||
|
MILE
MILADINOVIĆ
1974 – učenik, zarobljen kao civil i maloletnik 09.09.1992. prilikom
napada muslimanske vojske na selo Vražalice (opština Rogatica). Tada je
ubijeno deset srpskih civila, a maloletni Mile je zarobljen sa ocem i majkom
u svojoj porodičnoj kući i odvedeni su u nepoznato. Pretpostavlja se da su
nakon mučenja i tortura svo troje likvidirani u muslimanskom logoru. Nakon
rata njihova imena se nalaze na listi nestalih lica. |
NINELA
GLADANAC
18.04.1976 – rođena u Rogatici gde je i živela sa porodicom.
Devojčica srpske nacionalnosti, mučki je ubijena 18.08.1992. hicima iz
vatrenog oružja iz zasede u selu Kramer Selu. Na civilno vozilo u kojem se
nalazila, zapucale su komšije muslimani a Nina je od zadobijenih povreda
preminula na licu mesta. U trenutku ubistva imala je šesnaest godina. |
DRAGOSLAV
MARKOVIĆ
26.09.1977 –učenik, živeo sa porodicom u mestu Kazići, opština
Goražde. Zarobljen je na prevaru, pa masakriran - ubijen hicima iz vatrenog
oružja 20.05.1992 od strane naoružanih muslimanskih vojnika u svom selu
Kazići u Goraždu. U trenutku ubistva imao je nepunih petnaest godina. |
JELENA
OBRADOVIĆ
28.11.1985 – živela u selu Varošišta, opština Rogatica. Ubijena je u
svojoj porodičnoj kući 26.09.1992. u selu Varošišta području Rogatice
prilikom granatiranja ovog mesta od strane muslimanske vojske. U trenutku
ubistva imala je nepunih sedam godina. |
||||
|
NEBOJŠA
LUBARDA
1974 – civil, živeo sa porodicom u Rogatici. Mučki je ubijen
11.08.1992. od pripadnika muslimanske vojske tokom ofanzive na srpska sela i
naselja na području opštine Rogatica. |
DANIJELA
OBRADOVIĆ
– devojčica od 18 godina,
zarobljena pa višestruko silovana 05.07.1992. od strane naoružanih
muslimanskih vojnika. Dogodilo se to 05.07.1992. godine prilikom napada
muslimanske vojske na mesto Vodice (opština Rogatica). Tada je ubijeno sedmoro srpskih civila koji
su se skrivali u šumi. Danijelu su nakon silovanja muslimanski vojnici
rasporili nožem i tako vezanu ostavili je da umre. Prema rečima svedoka
jaukala je i zapomagala ali srpski borci nisu uspeli da se probiju i ukažu
joj pomoć. Pronađena je nakon par nedelja sa rasporenom utrobom a tada su
ubijeni i njen otac, majka i brat od 16 godina. U trenutku ubistva imala je
osamnaest godina. |
STANISLAVA
KOPRIVICA
1980 – živela u mestu Jažići, opština Kalinovik. Ubijena je 3. jula
1995. u Karađorđevoj ulici u centru Kalinovika od minobacačke granate koja je
ispaljena sa položaja bošnjačke, muslimanske vojske iz Konjica. Stanislava je
tada proslavljala maturu, a napad na školu i civilne objekte naredio je Ramiz
Dreković. Tada je ranjeno još troje dece. U trenutku ubistva imala je nepunih
petnaest godina. |
ALEKSANDAR
OBRADOVIĆ
20.04.1976 – civil, učenik, živeo u Rogatici. Ubijen je kao dete od
šesnaest godina u napadu muslimanske vojske na selo Jaćen (opština
Rogatica). Bilo je to 13. jula 1992.
godine. Aleksandar je smrtonosno ranjen i preminuo je usled obilnog
krvarenja. U trenutku ubistva imao je šesnaest godina. |
||||
|
PREDRAG
PERKOVIĆ
1974 – učenik, živeo u mestu Pribošiljevići, opština Rogatica. Ubijen
je sa svojom majkom kao civil 10.07.1992. godine, prilikom napada muslimanske
vojske na selo Kukavice, opština Rogatica. Oboje su uhvaćeni, mučeni pa
masakrirani. . U trenutku ubistva imao je sedamnaest godina. |
MIRJANA
ŽIVKOVIĆ
17.01.1982 – živela je u Rogatici, a ubijena je 20.09.1992. na putu
Rogatica-Kovanj kada su muslimanski ekstremisti otvorili vatru na ovo civilno
vozilo. Mirjana je pogođena sa nekoliko metaka i preminula je na licu mesta.
U trenutku ubistva imala je deset godina. |
DALIBOR
MATOVIĆ
22.07.1981 – živeo u Goraždu, ubijen je pod kišom metaka 27.08.1992 u
mestu Kukavice (Rogatica) prilikom napada muslimanske vojske na kolonu
srpskih izbeglica koja se povlačila iz Goražda. Tada je ubijeno i u vozilima
zapaljeno 28-oro srpskih civila, među kojima i troje dece. Preko 80 ljudi je
ranjeno. U trenutku ubistva imao je jedanaest godina. |
ŽELJKO
MAŠIĆ
06.02.1979 – rođen u Foči, živeo je u mestu Trpinje (opština
Čajniče). Ubijen je i izmasakriran 14.02.1993 u napadu muslimanske vojske iz
Goražda i Bukovice (Crna Gora) na srpske civile u Čajniču. Tog dana ubijena
su 24 srpska civila, a telo dečaka bilo je potpuno masakrirano. Imao je
brojne povrede po licu i telu a tada je ranjena i njegova šestogodišnja
sestra Ivana. U trenutku ubistva imao je četrnaest godina. |
||||
|
ALEKSANDAR
KAJEVIĆ
15.10.1987 – živeo sa porodicom u Čajniču. Poginuo je 2. novembra
septembra 1992. u mestu Brezovice (opština Čajniče). U knjizi “Teror nad
Srbima u Goraždu” autor Nikola Heleta navodi kako je ubijen tokom napada
muslimanskih snaga na selo Brezovice. Drugi izvori navode da je usmrćen
topom. U trenutku stradanja imao je pet godina. |
SLOBODAN
ZEČEVIĆ
1974 – učenik, rođen i živeo u Čajniču, Ubijen 20.08.1992 na području
opštine Čajniče za vreme trajanja ofanzive muslimanske vojske na srpska sela
i varoš |
DARKO
OBRADOVIĆ
31.12.1976 – civil, živeo sa porodicom u Trnovu (opština Rogatica).
Ubijen je kao dečak prilikom napada
muslimanske vojske na mesto Vodice (opština Rogatica) 05.07.1992. godine.
Tada je ubijeno sedmoro srpskih civila koji su se skrivali u šumi. Darko je
mučen pa masakriran a tada su ubijeni i njegova majka, sestra od 18 godina,
otac, kumovi i rođaci. U trenutku ubistva imao je petnaest godina. |
STANKO
KULAŠEVIĆ
27.07.1979 – rođen u Priboju (Srbija) a živeo je sa porodicom u
zaseoku Jelići, mesto Trnavci, opština Rudo. Ranjen je 13.01.1993. ispred
porodične kuće od metka u predelu grudnog usled čega su nastupile teške
komplikacije usled kojih je Stanko preminuo nekoliko godina kasnije. Stanko
je u trenutku ranjavanja imao trinaest godina. |
||||
|
JANJA
RAJAK
01.09.1990 - rođena u
Rogatici, navodi se da je stradala kao četvorogodišnja devojčica 1994. u selu
Dobrouščići (opština Rogatica) |
MILOVAN
PUŠONJA
01.09.1982 – rođen i živeo u
mestu Rađevići, opština Rogatica. Navodi se da je stradao kao žrtva rata u selu Rađevići, opština
Rogatica. |
ŽELJKO
PRELIĆ
18.08.1978 – živeo je sa
porodicom u mestu Kovanj, opština Rogatica. Teško je ranjen 28. jula 1994.
godine tokom ribolova od zaostale granate, mine koju su postavili muslimanski
vojnici. Od povreda je preminuo u bolnici u Beogradu dva dana kasnije. U
trenutku ubistva imao je nepunih šesnaest godina. |
ANĐA
BALČAK
09.1995 - rođena u mestu Solakovići, opština Rogatica, živela u mestu
Klisura, opština Višegrad. Navodi se da je stradala kao žrtva rata |
||||
|
SUZANA
PLANINČIĆ
18.12.1977 – rođena u
Sarajevu, živela sa porodicom u mestu Rudo, opština Rogatica. Ubijena je,
poginula 09.05.1995. sa tek rođenom ćerkom Tatjanom od eksplozije bombe u
podrumu porodične kuće u kojoj su stanovale. ###### da li su muslimanski
vojnici bacili eksplozivnu napravu u podrum. U trenutku ubistva imala je
sedamnaest godina. |
TATJANA ĆAĆIĆ
1995 – tek rođena beba, ubijena je, poginula 09.05.1995. sa majkom
Suzanom Planinčić od eksplozije bombe u podrumu porodične kuće u kojoj su
stanovale. ###### da li su muslimanski vojnici bacili eksplozivnu napravu u
podrum |
MARKO
BATURAN
04.07.1975 – živeo je sa porodicom u mestu Mahrevići, opština
Čajniče. Poginuo je kao civil 25.05.1992. u svom mestu Mahrevići (opština
Čajniče). U trenutku stradanja imao je šesnaest ipo godina. |
|




























































































































Коментари
Постави коментар