UBISTVO ALBANSKE PORODICE KRASNIĆI - PROGLASILI IH "SRPSKIM ŠPIJUNIMA I IZDAJICAMA" PA IH LIKVIDIRALI

  

Kada je odjeknuo rat na Kosovu i Metohiji, mnogi Albanci napustili su selo Crni Lug i okolna sela oko Mališeva. Neki od njih obukli su uniforme zloglasne "OVK", uzeli oružje u ruke i krenuli u krvave pohode - da ubijaju komšije Srbe sa kojima su odrastali, sa kojima su se školovali, sa kojima su radili. A u tim pohodima nisu štedeli ni žene, ni decu.

U selu su ipak ostali da žive članovi albanske porodice Krasnići, daleko čuvene po poštenju i čistom obrazu. Nisu želeli da napuštaju svoje domove, a još manje da se priključuju agresorskim snagama. Voleli su svoju otadžbinu, zato su ostali da žive u svom selu, na svom kućnom pragu bez ikakvog straha. Važili su članovi ove porodice za velike domaćine, ugledne i gostoljubive ljude koji su vredno radili i pošteno zarađivali novac za sebe i za svoju porodicu. 

Jedan od njihovih komšija Albanaca, koji je odmah po izbijanju rata samovoljno napustio selo ispričao je nevladinim organizacijama " kako je samo porodica Krasnići ostala u selu kada su svi otišli i kako su svi znali da oni sarađaju sa Srbima".

Dakle, članovi porodice Krasnići su već bili etiketirani kao "špijuni, saradinci Srba, izdajice". A zašto?

Zato što su ostali u svojim kućama da žive znajući da nikome ništa nažao nisu učinili?

Zato što su pomagali komšijama srpske nacionalnosti, delili sa njima dobro i zlo?

Zato što su odbili da obuku uniforme "OVK" i ubijaju srpsku decu i civile, da siluju srpske žene?

Zato što su odbili da učestvuju u agresiji na vlastitu otadžbinu, zato što su bili i ostali ljudi?

Prvi ubijeni član ove porodice bio je Naim Krasnići, star 46 godina. Naim je radio kao šef matične službe u Crnom Lugu. Imenovala ga je srpska administracija. Dana 18.05.1998. godine, oko 10:00 časova, grupa pripadnika OVK je izvela Naima iz kancelarije i pucala u njega iz automatske puške. Naim je izdahnuo na licu mesta. Još tada su ovi dobri ljudi postali obeleženi zbog čega su neprestano bili izloženi prekim pogledima i velikom pritisku te prve ratne godine. U narednim nedeljama članovi porodice Krasnići su obavljali normalno sve kućne poslove ne mareći za ratna zbivanja. Navikli su se i na zvukove granata i bombi, na pucnjavu a sa čežnjom su iščekivali kraj rata kako bi se život vratio u normalu. Održavali su dobre odnose sa komšijama, nikome se nisu zamerali. Ipak, nisu znali da su im pripadnici "OVK" već nacrtali metu i označili ih "nepirijateljima".

Tog prelepog, prolećnog 14. aprila 1999. maskirani zločinci, pripadnici terorističke OVK izvršili su napade na okolna sela, a među njima i na Crni Lug. Zločinci sastavljeni od Albanaca iz susednih sela ali i dobrovoljaca iz Albanije na svirep način poubijali su 26 civila, članova porodice Krasnići. Među ubijenima je bilo dvanaestoro dece. Najmlađa žrtva imala je samo godinu ipo dana. Ubijeni su streljanjem, likvidacijama. Ubijeni su od pripadnika svog naroda, od ljudi koji su nosili ista imena i govorili istim jezikom kao i oni.

Bila je to osveta neviđenih razmera o kojoj ni mediji nisu izveštavali mnogo jer baš tog dana NATO je bombardovao srpska sela i poubijao 82 civila, među kojima i 17-oro dece. To je bila glavna vest o kojoj su mediji brujali. Vladala je opšta panika pa je masakr u Crnom Lugu ostao zasenjen drugim dešavanjima.

Mnogi civili su se vodili kao nestali jer su OVK ekstremisti izmeštali tela iz primarnih u sekundarne masovne grobnice. Tela 18 članova porodice Krasnići iz Crnog Luga kod Mališeva su tek 2011. predata porodici, saopštila je misija Euleks. Predaja je izvršena u Odeljenju sudske medicine u Prištini.

Tela ekshumirana 2004. godine, identifikovali su Euleksovi stručnjaci za sudsku medicinu pomoću kombinovane DNK i forenzičko-antropološke analize. Šef Euleksa Ksavijer de Marnjak, koji je prisustvovao predaji tela članova porodice Krasnići, rekao je da je Euleks posvećen pronalaženju ljudi koji se posle sukoba 1999. godine vode kao nestali.

"Ovo je emotivni dan za porodice koja će preuzeti ostatke svojih članova nestalih za vreme rata. Pitanje nestalih je vrlo osetljivo i Euleks to ozbiljno shvata i potpuno je posvećen tome", rekao je on. Ipak, petoro meštana i danas se vode kao nestali. Porodice veruju da bi Specijalni sud za ratne zločine u Hagu mogao doneti pravdu za njihove mučki ubijene članove porodica.

Etiketiranje ove časne porodice nastavljeno je i u godinama nakon rata pa su ih lokalni Albanci često klevetali (a to rade i danas) navodeći da su članovi porodice Krasnići bili u službi srpske policije i vojske, da su održavali kontakte sa Srbima, da su prokazivali druge iako to nema veze sa realnošću. Veliki broj albanskih civila (prema određenim podacima čak i 800!) je ubijen od strane terorista OVK tokom i nakon rata, a pamte se strašni zločini nad čitavim porodicama Bungu, Šarku, Hajra koji su ubijani sa malom decom nakon optužbi da sarađuju sa Srbima i da vole Srbiju.  

U tom masakru u Crnom Lugu ubijeni su Afrim (23), Arta (9), Avni (23), Bali (27), Baškim (14), Blerta (11), Destan (65), Drenuše (5), Elmi (43), Fitim (8), Hilmi (28), Hisni (25), Jehona (11), Jeton (16), Lavdim (12), Liridon (14), Mentor (godinu ipo), Milazim (55), Nedžmedin (45), Remzija (41), Šehida (45), Škurta (6), Veton (14) i Violeta Krasnići (17) kao i Mehmet (53) i Azem Hoti (81). 

Коментари

Популарни постови