SRAMOTNO! TRAŽE DAN ŽALOSTI ZBOG 43 POGINULA BOŠNJAČKA VOJNIKA U TUZLI! BRADINU NI NE SPOMINJU

 

Bošnjačko rukovodstvo ne prestaje sa provokacijama na račun srpskog naroda a sve sa glavnim ciljem da ponize srpske žrtve a porodicama ubijenih Srba tokom minulog rata u BiH doliju so na njihove nikad zaceljene rane. Ovaj put dosetili su se nove ideje da se 25. maj proglasi Danom žalosti na teritoriji cele zemlje. Naime, bošnjački član Predsedništva BiH Denis Bećirović prvo je zatražio da bude održana vanredna sednica Predsjedništva kako bi se zadužio Savet ministara da proglasi 25. maj kao Dan žalosti u BiH. Iako su svi pomislili da je to učinjeno zbog 88 nevinih civila srpske nacionalnosti koje su na taj dan 1992. mučki ubili pripadnici muslimanskih  snaga u selu Bradina kod Konjica, to nije bio slučaj. Bećirović je odlučio da to učini zbog bošnjačkih vojnika i civila poginulih u Tuzli a reč je o spornom događaju iz 1995. godine koji su Bošnjaci pokušali da pripišu srpskoj artiljeriji.

Predsedništvo BiH danas je na vanrednoj sednici većinom glasova usvojilo zaključak kojim se zadužuje Savet ministara BiH da donese odluku o proglašenju 25. maja Danom žalosti na teritoriji cele zemlje. Za ovaj zaključak glasali su bošnjački članovi Predsedništva, Denis Bećirović i Željko Komšić, dok je srpska članica i predsedavajuća Predsedništva Željka Cvijanović bila protiv.

Ona je saopštila da Predsedništvo BiH nije nadležno da donosi ovakve odluke niti da nekoj drugoj instituciji naređuje da ih donosi.

PORODICE SRPSKIH ŽRTAVA ŠOKIRANE: "DISKRIMINACIJA ŽRTAVA JE UVREDA ZA SRPSKI NAROD"

Predsednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić ocenio je da zahtev bošnjačkog člana Predsedništva Denisa Bećirovića da se 25. maj proglasi danom žalosti u BiH zbog stradanja na Tuzlanskoj kapiji, pokazuje da "on gazi i po mrtvima kako bi prikupio političke poene", te upitao kako se nije setio da pokaže empatiju za srpske žrtve?

- Kako se to Bećirović ranije nije sjetio da pokaže empatiju za srpske žrtve, nego baš danas kada se obilježava 31 godina od stradanja 12 beba, on sjeti takve ideje, samo da bi skrenuo pažnju na sebe i time prikupio neki jeftini politički poen u borbi za funkciju predsjednika SDP-a - rekao je Kojić Srni. - Kako se on nije sjetio 16. januara dana kada su stradala braća Dimitrijević iz Skelana kod Srebrenice, ili 27.jula, dana kada je zvjerski zaklan dječak Slobodan Stojanović, ili 19. decembra, kada su u Јošanici ubijena mnoga djeca? Kako se nije sjetio Dobrovoljačke, ili Tuzlanske kolone, kako se nije udostojio da dođe i pokloni se žrtvama? - upitao je Kojić.

On je naglasio da ima još mnogo primera, ali da to očigledno Bećirovića ne dotiče, ocenjujući licemernom njegovu inicijativu koju pokreće na današnji dan, samo radi svog ličnog promovisanja ali i minimiziranja srpskih žrtava.

- Nemamo ništa protiv da na teritoriji Federacije bude dan žalosti, svako ima pravo da žali za svojim najmilijim, ali bez prava da minimizira stradanje drugog. Vjerujemo da će Željka Cvijanović bolikirati ovu inicijativu i na taj način spriječiti ovakvu gnusnu podvalu koju on želi poturiti srpskom narodu - rekao je Kojić.


BEĆIREVIĆEVA IDEJA FAŠISTIČKA I DISKRIMINATORSKA - U BRADINI POČINJENI TEŠKI MASAKRI I SILOVANJA


Ideju Denisa Bećirevića osudile su nevladine organizacije iz Sarajeva i Banjaluke, ocenjujući da su činom isticanja samo žrtava iz Tuzle ponižene žrtve srpske nacionalnosti ubijene 25. maja 1992. godine na području Konjica ali i u drugim delovima Bosne i Hercegovine. 

Inicijativa Denisa Bećirevića je pokušaj da se prikriju i opravdaju monstruozni zločini koje je muslimanska vojska počinila 25. maja 1992. u mestu Bradina kod Konjica. Ovde je ubijeno 88 srpskih civila, dece, žena i starijih osoba. Ove žrtve nisu poginule od minsko-eksplozivne naprave već su mučene i na na najbrutalniji način ubijene i masakrirane, dok su preostali odvedeni u logore ili proterani, njihova pokretna imovina je opljačkana, a kuće i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljeni i srušeni. Narednih dana pobijeno je još četrdesetoro srpskih civila.

Po svim parametrima ovaj masakr ima elemente genocida i zločina protiv čovečnosti. Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova iz porodice Kuljanin, a stradali su i Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci. U Bradini je silovano i preko dvadeset žena i devojčica od kojih je najmlađa imala samo dvanaest godina. U Bradini se 25. maj 1992. godine duboko urezao u sećanje starice Nedeljke Žuže. Toga dana ubijen joj je sin, drugi odveden u logor a muslimanski ekstremisti su joj ubili i unuka Srđana, dečaka od 11 godina koji je ujedno i najmlađa žrtva genocida u Bradini. 

– Svog sina sam sahranila ovdje kod ove jelike. Mlađi sin je bio u zatvoru, a poslije rata smo odselili u Bratunac. tamo je počeo da radi, ali je umro od posljedica prebijanja u zatvoru. Ostala sam sama – kroz plač je ispričala Nedeljka Žuža prošle godine. Najstarija žrtve je bila domaćica Sava Gligorević, koja je u trenutku ubistva imala 87 godina.  Sličnu sudbinu su doživele i njene komšije Paula Vukosav (84), Jovan Gligorević (84), Mitar Gligorević (83), Nikola Gligorević (13), Malina Gligorević (80), Sofija Đorđić (61), Anđa Đorđić (50), Bosiljka Kuljanin (53), Drago Kuljanin (70), Ratomir Kuljanin (78), Marija Đorđić (72), Mileva Đorđić (60), Desanka Žuža (70), Njegoš Koprivica (17), Milan Kuljanin (84), Radoslav Kuljanin (16), Miroslav Kuljanin (16) i mnogi drugi. 
Pre rata u Bradini je bilo 280 srpskih kuća sa oko 1.200 stanovnika, a nakon rata ovde živi samo dvoje Srba.
Osim zločina u Bradini, naoružanski muslimanski vojnici su 25.05.1992. počinili zločine u srpskim selima u opštinama Kladanj i Kalesija. Jedinice regrutovane sa područja Tuzle, Kladnja i Zvornika, izvršile su strahovit napad na nebranjena srpska sela i počinile zločine nepojmljive zdravom razumu prilikom čega su ubijena 42 lica srpske nacionalnosti, među kojima je bilo najviše žena, starijih osoba ali i paralizovanih lica. Selo Dubnica tada je u potpunosti opustošeno, a stradala su i sela Mladovo i Vrnovići. Tada je između ostalog ubijena i trudnica Božica Jović. Da li se Denis Bećirević nje setio kada je pokretao svoju inicijativu?! Par smrt bošnjačkog vojnika vredi više od smrti srpske trudnice ili deteta? Sramota!

TUZLANSKA KAPIJA - PREDMET SPORENJA


Prema podacima IDC Sarajevo 25. maja 1995. na Tuzlanskoj kapiji je poginula 71 osoba, među kojima su 43-oje bili  pripadnici vojnih formacija (navode se čak i "Crni labudovi", dok su ostali bili civili ili njihov status nije utvrđen. Bošnjačka strana je vešto svih ovih godina sve poginule predstavljala kao civile, da bi se u međuvremenu utvrdilo da su brojni stradali bili pripadnici vojnih formacija u  okviru Armije BiH. Iako je bošnjačka strana pokušala ovu tragediju da pripiše Vojsci Republike Srpske grupa eksperata i balističkih veštaka uspešno je demonstracijom uz prisustvo sudskih vještaka, predstavnika Vojske Srbije, Ministarstva pravde Republike Srpske i predstavnika medija u Nikincima pobila tezu da je granata ispaljena sa položaja na kome su se nalazili pripadnici Vojske Republike Srpske. Ekspertski tim je utvrdio da nije ispaljena nikakva granata već da je bila podmetnuta minsko-eksplozivna naprava koja je usmrtila veći broj vojnika - pripadnika Armije BiH i civila, uglavnom bošnjačke nacionalnosti.

Porodice srpskih žrtava iz Tuzle, te zatočenici muslimanskih logora iz Tuzle, više puta su reagovali na zloupotrebu i propagandu koja se širila, a negodovali su i Srbi ranjeni u ovom tragičnom događaju.  

Prema podacima Instituta za istraživanje srpskih stradanja u XX veku, na području Tuzle je tokom rata ubijeno i nestalo 225 lica srpske nacionalnosti, od čega su više od polovine bili civili. Na području šire tuzlanske regije život je izgubilo preko 1200 Srba, oba pola i svih uzrasta. Tokom brutalne kampanje etničkog čišćenja i terora koju je sprovodilo tadašnje muslimansko rukovodstvo na čelu sa Alijom Izetbegovićem, sa područja čitave Tuzlanske regije je proterano 80 000 ljudi, uglavnom Srba mada je tu bilo i Hrvata, muslimana, ljudi iz mešanih brakova kao i veliki broj onih koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni. Prema podacima prognanih tuzlanskih Srba u Tuzli danas više uopšte nema Јugoslovena koji su činili petinu stanovništva Tuzle na popisu 1991. godine, a mnoga srpska sela u okolini Tuzle gde su Srbi živeli vekovima unazad su ostala potpuno prazna. Danas na području Tuzle živi tek 1,6 odsto Srba što samo svedoči o "multikulturalnosti" tamošnjih Bošnjaka.  Na području Tuzle u ratu od 1992. do 1995. godine je srušeno ili teško oštećeno ukupno 95 objekata Srpske pravoslavne crkve.

U Tuzli su počinjeni strašni zločini sa elementima genocida od masovnih likvidacija, nasilnog progona, formiranja logora gde su vršena nečovečna postupanja, silovanja i ubistva, preko uništavanja verske i kulturne baštine srpskog naroda. Glavni cilj takvih aktivnosti je bilo zatiranje svega što je srpsko. Najmlađa registrovana žrtva je imala šest, a najstarija 92 godine. U poslednjem ratu vojska bosanskih muslimana, tzv. Armija BiH primenjivala je etničko čišćenje kroz masovna silovanja žena i devojaka širom Bosne i Hercegovine. Masovna i sistematska silovanja Srpkinja imala su za cilj nacionalno i versko poniženje žene, a vrlo često i političko poniženje.


Коментари

Популарни постови